Izgradnja deponija otpada sama po sebi predstavlja veliki korak u pravcu očuvanja životne sredine. Ovo na sreću već duže vreme nije izbor već obaveza, tako da se možemo posvetiti daljem usavršavnju ovih konstrukcija u pogledu održivosti.
Slojevi za zaptivanje dna deponija neopasnog otpada sastoje se od:
- sloja dobro zbijene prirodne gline odgovarajućeg kvaliteta debljine 0.5m,
- HDPE geomembrane,
- netkanog geotekstila za zaštitu geomembrane od probijanja
- drenažnog sloja šljunka (ili geokompozita)
- netkanog geotekstila za separaciju i filtraciju
Ukoliko sloj prirodne gline debljine 0.5m zamenimo bentonitskom membranom zanemarljive debljine očigledan benefit je povećanje zapremine raspoložive za odlaganje otpada. Manje vidljivi ali značajni benefiti su: ravnomerniji kvalitet postignutog sloja za zaptivanje pa time i veća sigurnost od prodiranja procednih voda sa deponije u okolno tlo, manja degradacija okoline i značajno smanjena emisija izduvnih gasova prouzrokovanih transportom gline od pozajmišta do mesta ugradnje.
Kod deponije površine 40.000m2 koju treba obložiti bentonitskom membranom dobija se 20.000m3 dodatne zapremine za odlaganje otpada, a 1000 transporta damperom zameniće ~10 šlepera. Procenjeno smanjenje emisije ugljenika primenom geosintetike u hi slojevima dna deponija otpada je 30%.
Još veći efekat ima primena geosintetike kod zatvaranja deponija. Tu smanjenje emisije ugljenika ide i do 65%.
Više detalja o uštedama prilikom zatvaranja deponija, datih na osnovu analize 2 konkretna slučaja možete videti na https://geosynthetic-institute.org/papers/paper41.pdf
Ovi podaci su u našim uslovima posebno značajni jer nam radovi na zatvaranju smetlišta i deponija tek predstoje.
Ipak, prilikom upotrebe podataka iz literature potrebno je uzeti u obzir činjenicu da su transportna rastojanja od proizvodjača bentonitske membrane do mesta ugradnje kod nas verovatno značajno veća.