i odlaganje reflektovanja pukotina
Upotreba geosintetike u cilju odlaganja pojave reflektovanih pukotina iz starih asfaltnih slojeva u novi sloj asfalta je kompleksan problem pri čijem je rešavanju potrebno poći od precizno definisanog cilja koji želimo da postignemo, a zatim je neophodno sagledati nekoliko aspekata kako bi izabrali pravi način za postizanje tog cilja.
Cilj je naravno odlaganje pojave refektovanih pukotina na neki minimalno očekivani vremenski period koji može da zavisi od visine trenutno raspoložive investicije, od visine planirane finansijske uštede na budućem održavanju saobraćajnice, smanjenja prekida u saobraćaju uzrokovanih budućim održavanjima i/ili definisanja samog minimalnog roka trajanja novog asfaltnog zastora.
Sledeći korak je utvrditi poreklo pukotina koje su mogle nastati reflektovanjem spojnica iz npr. betonskog kolovoza ili proširenja kolovoza, usled termičkih promena, prodora vode, zamora materijala kao i kombinacijom navedenih uzroka.
Dva su poznata načina za odlaganje pojave reflektovanih pukotina i to:
- ugradnja SAMI sloja tj. Stress Absorbing Membrane Interlayer-a, što se kada je u pitanju geosintetika postiže debljim slojem netkanog geotekstila natopljenog bitumenskom emulzijom i
- ugradnja geomreže sa višestruko pozitivnim efektima. Geomreža vrši raspodelu optrerećenja na veću površinu i smanjuje pikove napona do kojih dolazi na vrhovima postojećih pukotina usporavajući njihovo napredovanje, dok istovremeno uvodi normalno opterećenje na površine pukotine poboljšavajući uklještenje zrna asfaltne mešavine i povećavajući otpornost na smicanje izmedju njih.
Pravilan izbor geomreže značajno je otežan nepostojanjem standardizovanog načina za računsko odredjivanje minimalno potrebne čvrstoće na zatezanje koju bi mreža morala da ima. Razlog za ovo je preveliki broj promenljivih koje bi proračunom na neki način morale da budu obuhvaćene. Na sreću geomreže za armiranje asfalta koriste se u svetu od početka 70-tih godina prošlog veka pa je moguć pouzdan izbor na osnovu prethodnog iskustva i raspoložive literature. Na tržištu postoji zaista veliki izbor geomreža proizvedenih od različitih sirovina kao što su staklo, poliester (PET), ugljena vlakna, polivinil alkohol (PVA), polipropilen (PP)…
Postoji nekoliko smernica koje znatno utiču na uspeh primene geomreže za armiranje asfalta:
- kvalitet adhezije izmedju geomreže i asfaltnih slojeva jedna je od ključnih karakteristika. Prof. De Bondt sa univerziteta Delft (“Anti-Reflective Cracking Design of (Reinforced) Asphaltic Overlays”) kvantifikovao je u svojim istraživanjima ovu osobinu kao “bond stiffness” ili “adhezionu krutost” koju je odredjivao testovima čupanja ugradjenog proizvoda iz kernova. PET geomreža sa bitumenskim premazom imala je daleko najveću vrednost medju ispitivanim materijalima.
- u prilog primeni PET geomreža ide i činjenica da PET i asfalt imaju vrlo bliske vrednosti koeficijenata termičkog širenja/skupljanja pa PET ne predstavlja “strano telo” u asfaltnoj mešavini. Na sličan način sadejstvuju beton i armatura.
- potrebno je znati otpornost na oštećenja pri ugradnji izabrane geomreže. Vrednost koja daje stvarnu sliku otpornosti je % čvrstoće na zatezanje preostale u uzorku nakon ugradnje u odnosu na čvrstoću na zatezanje netaknutog uzorka.
- izbor proizvoda koji postoji i koristi se znatno duže od minimalnog vremenskog roka do kog bi rehabilitacija kolovoza trebalo da traje bio bi potpuno logičan. Naravno da je novim proizvodima potrebno dati šansu jer svoje performanse mogu dokazati jedino preko projekata na kojima su ugradjeni, a uostalom tako tehnologija napreduje. Ipak smatram da ovaj period dokazivanja treba da bude prepušten finansijski bolje stojećim trzištima sa mnogo dužom tradicijom upotrebe materijala za armiranje asfalta i jasnim propisima.
Osim gore navedenog važno je, ukoliko se geomreža ugradjuje na struganu podlogu, proveriti da li proizvodjač odobrava ugradnju svog proizvoda na istu, kao i koja dubina žlebova je prihvatljiva.
Ugradnja direktno preko betonskog kolovoza predstavlja još jedan slučaj na koji je potrebno posebno obratiti pažnju i utvrditi sa sigurnošću da je materijal namenjen za to. Može da izgleda kao nepotrebna napomena, ali postoje proizvodi koji se preporučuju i za ugradnju u tlo i za ugradnju u asfalt i mislim da o njihovoj primeni u asfaltu ne treba ni razmišljati.
Geomreža za armiranje asfalta neće rešiti problem u slučaju značajnih vertikalnih pomeranja na mestima pukotina. Gornja granica vertikalnih pomeranja zavisi od debljine novog asfaltnog sloja pa je ona npr. <0.06mm za d=4cm, dok je <0.30mm za debljinu od 12cm.
Različiti materijali zahtevaju različite uslove ugradnje, ali je svima zajedničko da ih ne treba ugradjivati na vlažnu podlogu, da nije dozvoljeno koristiti dizel niti proizvode na bazi dizela za čišćenje opreme kao i da je najbolje ugradjeni materijal istog dana pokriti novim slojem asfalta.
Ponašanje materijala ugradjenog u novi sloj asfalta mnogo zavisi od kvaliteta ugradnje. Po mom iskustvu znatno uspešnije se ugradjuju proizvodi kojima je za obezbedjenje adhezije za podlogu neophodna manja količina zaostalog bitumena iz bitumenske emulzije. Iz ovog razloga se geomreži obično dodaje vrlo tanak sloj netkanog geotekstila koji služi samo da obezbedi adheziju potrebnu u periodu ugradnje, naročito tokom snabdevanja finišera kao i prilikom njegovog kretanja. Nikako ne proporučijem upotrebu zakivaka ili drugih sredstava od metala za ankerisanje geomreže za donji sloj asfalta jer na ovim mestima dolazi do koncentracije napona i pojave mrežastih pukotina.
U želji da naglasim da samo geomreža ima funkciju ojačanja i odlaganja pojave reflektovanih pukotina sve vreme namerno koristim izraz “geomreža” iako su najčešće sa uspehom korišćeni proizvodi zapravo geokompoziti izradjeni od geomreže I vrlo tankog netkanog geotekstila.